...Godine 1999. natječajni žiri izabrao je Eisenmanov rad za novi kulturni centar Galicije u Španjolskoj kao najbolji. U konkurenciji najslavnijih svjetskih imena poput Rema Koolhaasa, Daniela Libeskinda, Stevena Holla, Jeana Nouvela, da nabrojim tek neka, Eisenmanov rad se jasno izdvojio iz svih ostalih na način da se lokacija ne tretira kao pozadina na kojoj se građevina pojavljuje kao figura/objekt, već se sama lokacija/topografija rastvara i transformira, primajući u sebe sadržaj i postajući na kraju figurom. Eisenmanov projekt tako ne podrazumijeva zgradu kao takvu, nego nastanjivu artificijelnu topografiju, simulakrum brda. I dok se drugi radovi mogu smjestiti unutar uglavnom dvije grupe – jedni koji nastoje golemu površinu građevine (gotovo 150 000 m2) „sakriti“ u teren ili iza njega od pogleda iz samog grada, te druge grupe koja pak nastoji ponuditi siluetu ili volumen koji bi dominirao i bio u dijalogu s gradom, Eisenman nema tih problema postavljajući začudnu tvorevinu koja poput kiborga tvori cjelinu-stroj koji nije ni brdo ni kuća, ali sadrži mutirane elemente jednog i drugog...